Arturov mač (5. Učitelji i savjetnici)

Kažemo - nema više mentora, nema učitelja.
Može li nas podučavati, savjetovati, mentorirati netko bez životna iskustva samo zato jer je odstudirao pedagogiju? Učitelji, mentori, savjetnici moraju imati
određenu životnu starost i zrelost.

Dok su životno mladi nek istražuju, "kopaju", razvijaju se kao znanstvenici, pridonose društvu kroz proučavanja, laboratorije, istraživanja, ...
Ali, molim lijepo, u zvanje i status profesora / učitelja / mentora nitko nebi smio ispod životne dobi od npr. 40 - 45 godina starosti, doba do kad su već prošli vlastita iskustva, shvatili društvena kretanja, možda naučili odgajati vlastitu djecu ...

U svijetu, čak i u gospodarstvu, idu trendovi zapošljavanja zrelih, obiteljski sređenih osoba koji ne "skakuću" s posla na posao, pa već u 25oj imaju biografiju s 10 rukovodećih pozicija iza sebe.
Kod nas, danas, "djeca uče djecu", po knjigama koje ni sami ne razumiju, a ovi to prepoznaju pa ih i ne slušaju.

U Zavodima za zapošljavanje savjetnike glume "djeca" kojima je prvo zaposlenje - savjetnik, poduzetnicima savjete daju oni koji nisu nikada ni radili kod poduzetnika, a kamoli to probali biti.

Valjda postoje neki razlozi zbog kojih postoje dobne granice za glasovanje, vozačke dozvole, osiguranja života, ... Kad sam radio kampanju za Izbor Predsjednika Makedonije - dva čelna, i odrasla čovjeka vodećih stranaka nisu mogla kandidrati za mjesto Predsjednika države zbog dobne granice.

Zakonski određene dobne norme za učitelje, mentore, savjetnike ... bi donijele izuzetno kvalitetne pomake u društvu, prenošenje znanja i saznanja s koljena na koljeno, a dale i sigurnost starijim osobama o mogućem aktivnom završetku karijere.