Arturov mač (8. Otoci programera)

Svojevremeno me "otac Dalmexa", Ante Erceg (nije mi rod, ja sam Vrlički, on Vrgorski) obradovao vrlo jednostavnom idejom - Dalmex će proizvoditi i izvoziti Flips, Čips i ostale "napuhane" grickalice jer kad voze med - kamioni su preteški, a prazni. Ovako će kamioni biti
i teški i puni, i grickalice će se voziti "gratis" na trošak meda. Jednostavno, zar ne ...

Nastavimo jednostavnošću.
Imamo otoke koji su tromjesečno okupirani turističkim aktivnostima, a ostatak godine - nezaposleni. Ne samo da su moji dobri dragi otočani nezaposleni, već nažalost i zatočeni, baš kao u pričama o Golom otoku.

Na otocima nema Zvečke, Kavkaza, Saloona (ja sam ipak već starija generacija, zar ne), Arene, Besta, SKUCa, multiplexa, dvadesetak kina, desetak koncerata dnevno, nervirajućih čekanja na semaforima i "masne ručke od tramvaja u dva sata" (Franičević)  ... Nažalost, zima na otoku je zatočeništvo.

Ma daj, postavimo prvo na otocima širokopojasni internet i opremu, subvencionirajmo otočne web i dizajn radionice, web 2.0 poduzeća, i dobit ćemo 24 satne programere, ljude koji će u zimskim danima roniti po internetskim bespućima, stvarati sebi i Hrvatskoj dodatni prihod, a umjesto "silicijske doline"  hrvatskim otocima priskrbiti statuse "programerskih rajskih otočja".

Jel to neki problem? Hoće li i tada mladi odlaziti sa otoka ili će hrliti ka njima?

Jedino što je dosad Vlada predlagala otocima je bilo ribarstvo i maslinarstvo.
Tvrdim da bi tamo programerstvo uspijevalo puno bolje nego u urbanim sredinama, a u hotele zimi dolazili bogati domaći i strani klijenti sa programskim narudžbama.

Kad mi je moj dobri Dino predlagao da preselim u ZG i prestanem brinuti za egzistenciju, odgovorio sam: "Moram li birati između Jabuke i Zagreba, bliže sam Jabuci."